U Konavlima je stoljećima unatrag bila poznata proizvodnja svilenog konca koji se koristio za dekoraciju muške i posebno ženske nošnje.Proizvodnja konca se odvijala u djevojačkim sobama svakog proljeća. Svaka je konavoska cura trebala uzgojiti dovoljno bubica da proizvede svoj konac za svoje vezove. Do udaje bi tako pripremila sve svoje vezove za sve životne okolnosti i prilike i to je vrlo dugo bio njen jedini nakit i osobna karta. Svaki vez ima svoj jezik kojim govori o svojoj vezilji , njenim vještinama ,bogatstvu ili siromaštvu a kad ga ona uklopi u svoju nošnju on postaje njena osobnost. Konavoski vezovi se nose na prsima i oko ruka, gdje se danas nosi nakit, i na onom mjestu gdje uperimo prst prema sebi kad kažemo „ja". Konavoski vez kao važan element nošnje jednog malog kraja razvio je svoj likovni jezik i postao puno više od dekoracije.
Danas kad se narodna nošnja napušta, vezovi koje vezemo u našim radionicama služe za izradu raznih upotrebnih i ukrasnih predmeta , da bi se tradicija održala. Proizvodimo svoj svileni konac od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni dok god ima lišća na stablima za hraniti bubice.
Organiziramo prezentacije proizvodnje svile kao i male tečajeve konavoskog veza .
Mogućnost posjeta u Ar atelieru na Grudi za prezentaciju svile je max 35 ljudi.